Zefra - udruga civilnog društva iz Pregrade

Prošlog su tjedna mladi iz udruge Zefra uz malo starijeg gospodina Barnija (Mladen Grilec), te djevojaka iz Plemenščine i v.d. direktora Turističke Zajednice iselili dio Muzeja dr. Zlatka Tuđine iz Župne kurije. Ali kako se sve to dogodilo.

U srijedu je iz ministarstva kulture došao tim stručnjaka (od arheologije do etnologije) da bi procijenio vrijednost muzeja koji se planira smjestiti u staroj zgradi nekadašnje srednje škole, iznad knjižnice. Svi su se složili da je donacija gosp. Tuđine od velike vrijednosti, te da bi emigracijski dio muzeja čak bio od nacionalne važnosti (jedini u Hrvatskoj). Muzej bi se protezao kroz cijeli drugi kat, a imao bi emigracijski, numizmatički, etno i rudarski dio (praktički su to 4 muzeja u jednom).

U četvrtak je počelo iseljenje iz župnog dvora i mada jedno od zapovjedi kaže, ne spominji ime Božje uzalud, svejedno ću napisati svi rekli - "Isuse Bože, kol'ko toga ima!" Pod svi mislim na gosp. Barnija, Marjana Juraka (Jurkeca), kustosicu Ivu Validžiju, ali ne mislim i na sebe. Ja sam razmišljao o frazi koju često čujemo na Dinamovom stadionu - Nema predaje!!!

Nakon što nam je gosp. Tuđina objasnio kako da spremamo knjige u kutije (!!!) i objasnio kako su ga pokrali (po 10-ti put), počeli smo sa utovarivanjem knjiga (najtežih stvari na Svijetu (poslije stakla - Denisova opaska) - ali ozbiljno) u Jurkecov kamion. Prilikom istovarivanja dobili smo još par ruka. Došao nam je "E stari" Pasarić, a mi smo se tad uvjerili da je stvarno marljiv i da je reprezentativni primjerak OFR-a (Običnog Fizičkog Radnika). Kad se sjetim, trebalo je nositi one kutije po onim štengama. Tog smo dana istovarili 3 kamiona zahvaljujući dečkima iz Stakloreza, koji su, kad smo bili na izmaku snaga, došli i pokazali "kak se dela kod Burića". Štelja je dokazao da i on ima ono nešto u sebi, ono nešto što je potrebno za kvalitetnog OFR-a Pasarićevog kalibra. Svi znate da na kraju mjeseca Zefra organizira natjecanje mladih kuhara, ali kad bude natjecanje OFR-a već imamo 2 kandidata, ujedno i favorita, a vjerojatno i finalista. Doma smo otišli iscrpljeni fizički, ali i psihički (krivac je dr. Z.T. (1)84 g. iz Munchena)

I mada je u petak ujutro Sunce već bilo spremno za još jedan pakleno vruć i sunčan dan, gosp. Barniju i meni situacija i nije baš bila svijetla. Naime, bili smo jedini (ne samo sami s gosp. Tuđinom, već i jedini radnici), bez kamiona i budućnosti. Ipak se nismo predavali ni posustajali, a situacija se, na kraju se pokazalo, okrenula za (neću, kao neki, reći za 360° - jer onda dođeš na isto) 180°. Prvo su nam u pomoć uskočili radnici Niskogradnje, zatim se tu od nekud stvorio Pasarić i sa svojim kombijem odvezao dio stvari. Onda su došle i cure iz Plemenščine... Ana V. i Sanja S. su pokazale koliko su marljive, pedantne i nježne (sa skupocjenim stvarima, naravno) i kakve bi cure trebalo ženiti! Došao nam je i Jurkec, a zatim i kustosica Iva i tako smo taj dan ponovno uspjeli odvesti 3 kamiona. Ponovno odlazimo fizički i psihički iscrpljeni, ali moramo priznati da rat u psihičkoj kategoriji dobiva župnik Vinko kojeg je, prije navedeni za psihičko zlostavljanje, optuživao za razna kriminalna dijela, naravno bez pokrića. Svaka čast župniku, jer smo i mi već polako "pucali" na optužbe koje graniče sa zdravom pameti, namijenjene njemu.

A onda - subota! Uvijek se šećer ostavlja za kraj, pa je tako bilo i u našem slučaju. Najveće ormare, vitrine, stolove, krevete i ostale jednotonske stvari ostavili smo za desert. Ali sada je tu bila prava vojska OFR-a. Došao je sam predsjednik Zefre (a znamo da "to je neka funkcija") Tomislav Krušlin sa svojim bratom Jožom, od samog početka bio je tu "E stari" Pasarić, nezaobilazan (ali lako preskočivi) Jurkec sa svojim kamionom, djevojke s Plemenščine (Ana i Sanja) na čelu s kustosicom Ivom, naravno, maratonci gosp. Barni i ja (Pogačić), a kasnije nam se pridružio i potpredsjednik - staklarev sin sa svojim kamiončekom. Sva ta vojska bila je u službi gosp. Tuđine.

Da se vidi kak se dela...

Predsjednik Zefre, koji je malo kasnio jer je došao direktno iz Zagreba, za doručak nas je počastio krafnama i sokom, što nam je dalo posebnu snagu (ne kaloričnu, već psihičku - ipak nam je to dao neko sa funkcijom). Što da se kaže o samom radu - ormari, vitrine i ostale stvari tolikom su brzinom seljene da smo zamalo probili zvučni zid. Sok se pio u litrama, a znoj je tekao u potocima. A kada su dvije prostorije nekadašnjeg muzeja bile ispražnjene, župnik se s nama pomolio, a zatim i zapjevao poznatu pjesmu Ivice Pepelka - "Hvala ti Bože za ovaj dan"! Samo za ilustraciju, najglasniji u molitvi bio je nekadašnji ministrant, današnji predsjednik, T.K. (23). Nakon što je i zadnji, peti kamion, bio istovaren, svi zajedno smo, kao i do onda, otišli u Lovačku kuću, koja nas nije razočarala kao ni Pasarićev izbor jela na temelju vanjske temperature. Na kraju je donesen zaključak da bi Zefra mogla promijeniti ime u Zefra selidbe d.o.o. budući da su do sad pomagali pri selidbama muzeja (dvaput), Crvenog križa, a izglede da će iseliti i Turističku zajednicu iz budućih Zefrinih prostorija.